An overview of training methods that promote the highest lipid oxidation during and after a single exercise session

Given that physical activity is the most effective way to increase lipid oxidation, its effects are influenced by several factors. The goal of this review was to identify the most effective methods that facilitate the highest lipid oxidation during and after a single exercise session. For this purpose, the available scientific literature was examined using PubMed, Web of Science, Google Scholar and Cochrane Library databases up to June 2013 with the following keywords: excess post exercise oxygen consumption, exercise fatty acid, energy expenditure exercise and interval training. From the identified 48,583 potentially relevant references, 172 of them met all the required criteria. It was found out that prolonged (> 30 min) moderate intensity (55 − 70 % VO2max) exercise such as walking, jogging or cycling is the most effective way to increase lipid oxidation during and after a single exercise session. Low-volume high-intensity interval exercise is supposed to be as effective as traditional exercise with continuous endurance, with the main effect on lipid oxidation after the session and similar long-term metabolic adaptations. However, more research is still needed to compare the effects of regular resistance exercise with traditional endurance and high-intensity interval exercise. Finally, nutrition is also a significant factor since food rich in fat and low in carbohydrates promotes greater lipid oxidation

Main findings from a 14-day bed rest study in young and older adults

Periods of physical inactivity are very often in our lives and presents high danger to our health especially in aging population. Within the scope of this work package of PANGEA project (Physical activity and nutrition for great aging) several questions were addressed: (i) what functional and cognitive decline is reached after 14-day of bed rest; (ii) is there difference between younger and older group of male participants; (iii) how nutrition and cognitive training counteracts those declines; (iv) is it reversible during 28-day of guided rehabilitation? We found functional and cognitive decline in both groups but higher in older group. Both interactions show benefits on selected functional parameters (e.g. gait, anabolism) but needs further investigation. Not all the parameters were reversed after 28-day of recovery, especially in older group. Bed rest is a suitable longitudinal approach to study functional and cognitive decline after period of physical inactivity and could be used in controlled settings to demonstrate pathways of the impact of physical inactivity and activity on our health

Die Differenzierung von Skelettmuskeln bei den neunjährigen Kindern

Motor activity in childhood is extremely important for the general development of a child, yet there is still not enough information about children\u27s motor development. Contractile properties of skeletal muscles in children mainly reflect their inherited muscle characteristics. In early childhood the muscular structure is made mostly of slow-twitch muscular fibers. The finer motor abilities follow gradually from age three onwards when the muscular fiber is classified into slow-twitch, rapid and fast-twitch. The fastest development of this classification (muscle differentiation) takes place until the age of three and continues until the end of puberty. In this study muscles of 187 healthy 9-year-old children were assessed using a non-invasive and selective measuring method called tensiomyography (TMG) in order to estimate the stage of differentiation of their skeletal muscles. TMG enables selective measurements of radial muscle belly displacement as a response to a single electrical stimulus. The children measured were involved in this study after written consent had been obtained. TMG data were calculated on selected muscles: m. biceps brachii, m. vastus lateralis, m. biceps femoris and m. erector spinae. After TMG measurements had been carried out, each child performed a 14-metre sprint velocity test. TMG parameters were calculated and compared in three groups, namely, the ten fastest children, the ten slowest children and the average result of all the children measured. The ten fastest children had a smaller sum of delay time and contraction time, which correlates with a higher percentage of fast-twitch muscle fibers. They also had a significantly higher level of muscle activation.Uvod Razvoj djeteta rezultira kvalitativnim promjenama psihosomatskog statusa, a temelji se na sazrijevanju živčanog sustava, što djetetu omogućuje prijelaz na višu razinu funkcioniranja. Proces sazrijevanja uglavnom je naslijeđen. Usprkos tome, moguće je pomoći djetetu u razvoju tako da brže usvaja i usavršava određene oblike aktivnosti u podražajima i raznolikim iskustvima bogatoj okolini. U ranom djetinjstvu razvija se gruba motorika, dok se fina motorika razvija od treće godine nadalje. U ranim fazama motoričkog razvoja mišićnu strukturu čine uglavnom spora aerobna mišićna vlakna, uključena u rad sporih, velikih motoričkih jedinica s većim brojem inervacija koje djetetu omogućuju izvođenje grubih i manje preciznih pokreta. Finija korekcija pokreta provodi se manjim - brzim mišićnim jedinicama. U daljnjoj fazi razvoja djeteta, mišićna se vlakna dijele na spora, brza anaerobna i brza mješovita mišićna vlakna. Najbrži razvoj tako klasificiranih mišićnih vlakana, odnosno diferencijacija mišića događa se u trećoj godini života i traje sve do kraja puberteta. Taj se razvoj odvija u korelaciji s povećanjem učinkovitosti funkcioniranja pojedinih centara središnjeg živčanog sustava i mehanizama koji koordiniraju i nadziru rad perifernog živčanog sustava. Kontrola perifernog živčanog sustava rezultat je procesa učenja, što koincidira s djetetovom osjetljivošću i spremnošću da uči, kao i sa stadijem razvoja cjelokupnog organizma. U ranom djetinjstvu dijete je vrlo osjetljivo na podražaje iz okoline. Utjecaj motoričkih aktivnosti na njegov ukupan razvoj najvažniji je u toj dobi (dobi do pet godina), nakon čega postupno opada. Motorička aktivnost izuzetno je važna za malo dijete zato što integrira sva područja izražavanja: motoričko, kognitivno, konativno, emocionalno i socijalno područje. Sva ta područja, kao sredstva potkrepljenja, igraju vrlo važnu ulogu u samom procesu učenja i u oblikovanju cjelokupne djetetove ličnosti. Svrha ovog rada bila je procijeniti stupanj diferencijacije skeletne muskulature djece u dobi od 9 godina. Metode U istraživanje je bilo uključeno 187 devetogodišnjaka. Diferencijacija skeletne muskulature procijenjena je tenzomiografijskom metodom (TGM) koja se temelji na principu mjerenja kontrakcijskih svojstava mišića. Kao odgovor na jednostavni električni podražaj, trbuh mišića se poveća. Radijalno proširenje mjereno je senzorom za pomak. Sva su mjerenja provedena u izometrijskim uvjetima, korištenjem bipolarne površinske električne stimulacije (trajanje impulsa 1ms). Uz to što je prilično neinvazivna, metoda TGM je i selektivna, a pokazuje i niski varijabilitet (ispod 5%) (Šimunič, 2001), stoga je jednostavna za primjenu, a podaci su dostupni neposredno nakon mjerenja. Osim toga, ista oprema može se koristiti za sve vrste skeletnih mišića. Parametri kontrakcijskih svojstava mišića koji se dobiju primjenom metode TGM jesu: Dm (maksimalni pomak trbuha mišića), Td (vrijeme kašnjenja) 0%-10%, Tc (vrijeme kontrakcije) 10%-90% Dm, Ts (trajanje kontrakcije) 50% Dm za vrijeme kontrakcije. 50% Dm u fazi relaksacije i Tr (vrijeme relaksacije) 90%-50% Dm. Parametri TGM izračunati su na sljedećim mišićima: m. biceps brachii (BB - lijevi, BB - desni), m. vastus lateralis (VL - na strani dominantne ruke), m. biceps femoris (BF - na strani dominantne ruke) i m. erector spinae (ES - lijevi, ES - desni). Nakon što su na svakom djetetu izmjereni parametri, djeca su otrčala 14m sprinta (test brzine, 7m - zalet , 7m - segment mjerenja). Rezultati Parametri su izračunati i uspoređeni na razini tri grupe djece, točnije između grupe od desetoro najbrže djece (vrijeme sprinta: 1.12±0.036s, aritmetička sredina±standardna devijacija), zatim desetoro najsporije djece (1.51±0.035 s) i grupe s prosječnim rezultatom sve djece u primijenjenom testu brzine (1.28±0.09 s). Desetoro najbrže djece imalo je kraće ukupno vrijeme Td i Tc, što se povezuje s višim postotkom brzih mišićnih vlakana (Dahmane i sur., 2001). U grupi te djece također je dobiven značajno veći pomak /aktivacija. Djeca puno više koriste uobičajene kretne strukture - hodanje i trčanje, od brzog trčanja (sprint), stoga se u djetinjstvu više koristi m. VL nego m. BF. Zbog toga smo očekivali razlike u vremenu kontrakcije prednjih i stražnjih mišića femura, točnije, očekivali smo da će se m. BF kontrahirati nešto sporije od m. VL mišića. Istraživanja provedena na sprinterima (Prapotnik i sur., 2001) utvrdila su povezanost višeg reda između maksimalne brzine trčanja i vremena kontrakcije m. biceps femoris (r = -0.598, p<0.01). U našem istraživanju takva korelacija nije ni očekivana ni dobivena, i to zbog slabije tehnike trčanja djece, a onda i zbog ograničenja u sprinterskoj izvedbi djece te dobi. Iz dobivenih je rezultata također očigledna razlika između dominantne i nedominantne strane tijela u odgovoru m. erector spinae u grupi desetoro najbrže djece. Kako su ta djeca većinom bila dešnjaci te su se uglavnom odražavala lijevom nogom, očekivali smo asimetriju u kontrakcijskim osobinama mišića donjeg dijela leđa. Križna korelacija lijeve noge i desne strane donjeg dijela leđa vidljiva je iz oblika odgovora m. ES. Šiljak signala m. ES na desnoj strani dobiven je pri kraju f faze kontrakcije, što je tipično za odgovor brze muskulature. Na osnovi odgovora lijeve strane m. ES nismo mogli opaziti taj fenomen. Metoda TGM je jedina metoda koja može odvojeno mjeriti svaku stranu muskulature donjeg dijela leđa. Zaključak Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da su kraće vrijeme reakcije i veća aktivacija svih mjerenih mišića (osim za Tc m. BF) nužni za brzo trčanje devetogodišnje djece, što, međutim, nije i dovoljno. Različiti intenziteti i različiti obrasci mišićne aktivacije ukazuju na nazočnost među- i unutar-mišićne diferencijacije. Uzimajući u obzir neinvazivnost i selektivnost, možemo mjerenje skeletnih mišića metodom TGM u ranom djetinjstvu smatrati korisnom metodom za identifikaciju nepravilnosti u motoričkom rastu i razvoju te za istraživanje kontrakcijskih osobina mišića i za ranu selekciju mladih talentiranih sportaša.Die motorische Betätigung in Kindheit ist äußerst wichtig für die allgemeine Entwicklung eines Kindes. Trotzdem verfügt man immer noch nicht über genügend Informationen über die motorische Entwicklung der Kinder. Die kontraktile Eigenschaften der Körpermuskel bei Kindern zeigen meistens ihre vererbten Muskeleigenschaften. In frühester Kindheit besteht die Muskelstruktur meistens aus langsamreagierenden Fasern. Die Feinmotorik entwickelt sich allmählich vom dritten Lebensjahr an, wenn die Muskelfasern in langsamreagierende, rapide und schnellreagierende Faser eingeteilt werden. Die schnellste Entwicklung dieser Muskeldifferenzierung findet bis zum dritten Lebensjahr statt und setzt bis zum Pubertätsende fort. In dieser Studie wurden 187 gesunde neunjährige Kinder eingeschätzt mit Hilfe einer nicht-invasiven und selektiven Messmethode, der s.g. Tensiomyographie (TMG), um die Differenzierungsphase der Skelettmuskeln zu bestimmen. Die TMG ermöglicht selektive Messungen der radialen Muskelbauch-verschiebung als Antwort auf einzelnen elektrischen Stimulus. Die Kinder nahmen an der Forschung teil, nachdem man eine schriftliche Einwilligung bekam. Die TMG Daten waren auf ausgewählten Muskeln berechnet: M. biceps brachii, M. vastus lateralis, M. biceps femoris und M. erector spinae. Nachdem die TMG-Messungen durchgeführt wurden, wurde jedes Kind einem 14-Meter-Sprint Geschwindigkeitstest unterzogen. Die TMG Parameter waren berechnet und in drei Gruppen verteilt - die zehn schnellsten Kinder, die zehn langsamsten Kinder und der Durchschnittswert aller gemessenen Kinder. Die zehn schnellsten Kinder haben eine kürzere Verzögerungs- und Kontraktionszeit, was dem höheren Anteil der schnellreagierenden Faser entspricht. Sie haben auch eine wesentlich höhere Muskelaktivierung

Procjena vještine penjanja u četverogodišnjaka

The aim of the study was to examine the characteristics of climbing skills among four-year-old children. The fundamental movement pattern of climbing was evaluated because of its role in the process of motor development. 107 children performed a climbing test, where specially adapted 275 cm high and 90 degree set vertical ladder with 15, 30 and 45 cm distance between horizontal bars was used. The climbing time, as a measure of climbing effectiveness was correlated with climbing proficiency, the body characteristics and data obtained by accelerometers. Climbing proficiency variables were established for the purpose of this study. Climbing time in the main climbing task (climbing ladder 90 degrees, 15 cm) was statistically significantly correlated with climbing proficiency (r=-0.713, p< 0.001) and with body height (r=-0.230, p=0.026), however, it was not significantly correlated with the daily amount (r = -0.425, p=0.101) and intensity (r=0.086, p=0.750) of physical activity. Climbing proficiency is the most important factor of climbing effectiveness. Children have to master the proficiency of climbing skills through specially designed physical activity programmes with proper skill instructions and in environments that stimulate the development of various forms of climbing skills.Cilj ovoga istraživanja bio je proučiti obilježja vještine penjanja među četverogodišnjom djecom. Osnovni uzorak pokreta bio je procijenjen zbog njegove uloge u procesu motoričkog razvoja. 107 djece bilo je podvrgnuto testu penjanja za koji su se koristile posebno prilagođene vertikalne ljestve visine 275 cm i 90 stupnjeva sa 15, 30 i 45 cm razmaka između horizontalnih prečki. Vrijeme penjanja, kao mjera učinkovitosti penjanja, korelirano je s vještinom penjanja, tjelesnim karakteristikama i podacima dobivenih akcelerometrima. Varijable za vještinu penjanja uspostavljene za ovo istraživanje. Vrijeme penjanja kod glavnog zadatka penjanja (penjanje na ljestve pod 90 stupnjeva i s razmakom od 15cm) statistički je značajno korelirano s vještinom penjanja (r=-0,713, p<0,001) i s tjelesnom visinom (r=-0,230, p=0,026). Međutim, nije značajno korelirano s dnevnom količinom (r= -0,425, p=0,101) i intenzitetom (r=0,086, p=0,750) fizičke aktivnosti. Čimbenik vještine penjanja najvažniji je za učinkovitost penjanja. Djeca moraju steći iskustvo u vještini penjanja putem posebno oblikovanih programa fizičkih aktivnosti i primjerene obuke koja se održava u okolini koja stimulira razvoj različitih oblika vještina penjanja

Die Differenzierung von Skelettmuskeln bei den neunjährigen Kindern

Motor activity in childhood is extremely important for the general development of a child, yet there is still not enough information about children\u27s motor development. Contractile properties of skeletal muscles in children mainly reflect their inherited muscle characteristics. In early childhood the muscular structure is made mostly of slow-twitch muscular fibers. The finer motor abilities follow gradually from age three onwards when the muscular fiber is classified into slow-twitch, rapid and fast-twitch. The fastest development of this classification (muscle differentiation) takes place until the age of three and continues until the end of puberty. In this study muscles of 187 healthy 9-year-old children were assessed using a non-invasive and selective measuring method called tensiomyography (TMG) in order to estimate the stage of differentiation of their skeletal muscles. TMG enables selective measurements of radial muscle belly displacement as a response to a single electrical stimulus. The children measured were involved in this study after written consent had been obtained. TMG data were calculated on selected muscles: m. biceps brachii, m. vastus lateralis, m. biceps femoris and m. erector spinae. After TMG measurements had been carried out, each child performed a 14-metre sprint velocity test. TMG parameters were calculated and compared in three groups, namely, the ten fastest children, the ten slowest children and the average result of all the children measured. The ten fastest children had a smaller sum of delay time and contraction time, which correlates with a higher percentage of fast-twitch muscle fibers. They also had a significantly higher level of muscle activation.Uvod Razvoj djeteta rezultira kvalitativnim promjenama psihosomatskog statusa, a temelji se na sazrijevanju živčanog sustava, što djetetu omogućuje prijelaz na višu razinu funkcioniranja. Proces sazrijevanja uglavnom je naslijeđen. Usprkos tome, moguće je pomoći djetetu u razvoju tako da brže usvaja i usavršava određene oblike aktivnosti u podražajima i raznolikim iskustvima bogatoj okolini. U ranom djetinjstvu razvija se gruba motorika, dok se fina motorika razvija od treće godine nadalje. U ranim fazama motoričkog razvoja mišićnu strukturu čine uglavnom spora aerobna mišićna vlakna, uključena u rad sporih, velikih motoričkih jedinica s većim brojem inervacija koje djetetu omogućuju izvođenje grubih i manje preciznih pokreta. Finija korekcija pokreta provodi se manjim - brzim mišićnim jedinicama. U daljnjoj fazi razvoja djeteta, mišićna se vlakna dijele na spora, brza anaerobna i brza mješovita mišićna vlakna. Najbrži razvoj tako klasificiranih mišićnih vlakana, odnosno diferencijacija mišića događa se u trećoj godini života i traje sve do kraja puberteta. Taj se razvoj odvija u korelaciji s povećanjem učinkovitosti funkcioniranja pojedinih centara središnjeg živčanog sustava i mehanizama koji koordiniraju i nadziru rad perifernog živčanog sustava. Kontrola perifernog živčanog sustava rezultat je procesa učenja, što koincidira s djetetovom osjetljivošću i spremnošću da uči, kao i sa stadijem razvoja cjelokupnog organizma. U ranom djetinjstvu dijete je vrlo osjetljivo na podražaje iz okoline. Utjecaj motoričkih aktivnosti na njegov ukupan razvoj najvažniji je u toj dobi (dobi do pet godina), nakon čega postupno opada. Motorička aktivnost izuzetno je važna za malo dijete zato što integrira sva područja izražavanja: motoričko, kognitivno, konativno, emocionalno i socijalno područje. Sva ta područja, kao sredstva potkrepljenja, igraju vrlo važnu ulogu u samom procesu učenja i u oblikovanju cjelokupne djetetove ličnosti. Svrha ovog rada bila je procijeniti stupanj diferencijacije skeletne muskulature djece u dobi od 9 godina. Metode U istraživanje je bilo uključeno 187 devetogodišnjaka. Diferencijacija skeletne muskulature procijenjena je tenzomiografijskom metodom (TGM) koja se temelji na principu mjerenja kontrakcijskih svojstava mišića. Kao odgovor na jednostavni električni podražaj, trbuh mišića se poveća. Radijalno proširenje mjereno je senzorom za pomak. Sva su mjerenja provedena u izometrijskim uvjetima, korištenjem bipolarne površinske električne stimulacije (trajanje impulsa 1ms). Uz to što je prilično neinvazivna, metoda TGM je i selektivna, a pokazuje i niski varijabilitet (ispod 5%) (Šimunič, 2001), stoga je jednostavna za primjenu, a podaci su dostupni neposredno nakon mjerenja. Osim toga, ista oprema može se koristiti za sve vrste skeletnih mišića. Parametri kontrakcijskih svojstava mišića koji se dobiju primjenom metode TGM jesu: Dm (maksimalni pomak trbuha mišića), Td (vrijeme kašnjenja) 0%-10%, Tc (vrijeme kontrakcije) 10%-90% Dm, Ts (trajanje kontrakcije) 50% Dm za vrijeme kontrakcije. 50% Dm u fazi relaksacije i Tr (vrijeme relaksacije) 90%-50% Dm. Parametri TGM izračunati su na sljedećim mišićima: m. biceps brachii (BB - lijevi, BB - desni), m. vastus lateralis (VL - na strani dominantne ruke), m. biceps femoris (BF - na strani dominantne ruke) i m. erector spinae (ES - lijevi, ES - desni). Nakon što su na svakom djetetu izmjereni parametri, djeca su otrčala 14m sprinta (test brzine, 7m - zalet , 7m - segment mjerenja). Rezultati Parametri su izračunati i uspoređeni na razini tri grupe djece, točnije između grupe od desetoro najbrže djece (vrijeme sprinta: 1.12±0.036s, aritmetička sredina±standardna devijacija), zatim desetoro najsporije djece (1.51±0.035 s) i grupe s prosječnim rezultatom sve djece u primijenjenom testu brzine (1.28±0.09 s). Desetoro najbrže djece imalo je kraće ukupno vrijeme Td i Tc, što se povezuje s višim postotkom brzih mišićnih vlakana (Dahmane i sur., 2001). U grupi te djece također je dobiven značajno veći pomak /aktivacija. Djeca puno više koriste uobičajene kretne strukture - hodanje i trčanje, od brzog trčanja (sprint), stoga se u djetinjstvu više koristi m. VL nego m. BF. Zbog toga smo očekivali razlike u vremenu kontrakcije prednjih i stražnjih mišića femura, točnije, očekivali smo da će se m. BF kontrahirati nešto sporije od m. VL mišića. Istraživanja provedena na sprinterima (Prapotnik i sur., 2001) utvrdila su povezanost višeg reda između maksimalne brzine trčanja i vremena kontrakcije m. biceps femoris (r = -0.598, p<0.01). U našem istraživanju takva korelacija nije ni očekivana ni dobivena, i to zbog slabije tehnike trčanja djece, a onda i zbog ograničenja u sprinterskoj izvedbi djece te dobi. Iz dobivenih je rezultata također očigledna razlika između dominantne i nedominantne strane tijela u odgovoru m. erector spinae u grupi desetoro najbrže djece. Kako su ta djeca većinom bila dešnjaci te su se uglavnom odražavala lijevom nogom, očekivali smo asimetriju u kontrakcijskim osobinama mišića donjeg dijela leđa. Križna korelacija lijeve noge i desne strane donjeg dijela leđa vidljiva je iz oblika odgovora m. ES. Šiljak signala m. ES na desnoj strani dobiven je pri kraju f faze kontrakcije, što je tipično za odgovor brze muskulature. Na osnovi odgovora lijeve strane m. ES nismo mogli opaziti taj fenomen. Metoda TGM je jedina metoda koja može odvojeno mjeriti svaku stranu muskulature donjeg dijela leđa. Zaključak Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da su kraće vrijeme reakcije i veća aktivacija svih mjerenih mišića (osim za Tc m. BF) nužni za brzo trčanje devetogodišnje djece, što, međutim, nije i dovoljno. Različiti intenziteti i različiti obrasci mišićne aktivacije ukazuju na nazočnost među- i unutar-mišićne diferencijacije. Uzimajući u obzir neinvazivnost i selektivnost, možemo mjerenje skeletnih mišića metodom TGM u ranom djetinjstvu smatrati korisnom metodom za identifikaciju nepravilnosti u motoričkom rastu i razvoju te za istraživanje kontrakcijskih osobina mišića i za ranu selekciju mladih talentiranih sportaša.Die motorische Betätigung in Kindheit ist äußerst wichtig für die allgemeine Entwicklung eines Kindes. Trotzdem verfügt man immer noch nicht über genügend Informationen über die motorische Entwicklung der Kinder. Die kontraktile Eigenschaften der Körpermuskel bei Kindern zeigen meistens ihre vererbten Muskeleigenschaften. In frühester Kindheit besteht die Muskelstruktur meistens aus langsamreagierenden Fasern. Die Feinmotorik entwickelt sich allmählich vom dritten Lebensjahr an, wenn die Muskelfasern in langsamreagierende, rapide und schnellreagierende Faser eingeteilt werden. Die schnellste Entwicklung dieser Muskeldifferenzierung findet bis zum dritten Lebensjahr statt und setzt bis zum Pubertätsende fort. In dieser Studie wurden 187 gesunde neunjährige Kinder eingeschätzt mit Hilfe einer nicht-invasiven und selektiven Messmethode, der s.g. Tensiomyographie (TMG), um die Differenzierungsphase der Skelettmuskeln zu bestimmen. Die TMG ermöglicht selektive Messungen der radialen Muskelbauch-verschiebung als Antwort auf einzelnen elektrischen Stimulus. Die Kinder nahmen an der Forschung teil, nachdem man eine schriftliche Einwilligung bekam. Die TMG Daten waren auf ausgewählten Muskeln berechnet: M. biceps brachii, M. vastus lateralis, M. biceps femoris und M. erector spinae. Nachdem die TMG-Messungen durchgeführt wurden, wurde jedes Kind einem 14-Meter-Sprint Geschwindigkeitstest unterzogen. Die TMG Parameter waren berechnet und in drei Gruppen verteilt - die zehn schnellsten Kinder, die zehn langsamsten Kinder und der Durchschnittswert aller gemessenen Kinder. Die zehn schnellsten Kinder haben eine kürzere Verzögerungs- und Kontraktionszeit, was dem höheren Anteil der schnellreagierenden Faser entspricht. Sie haben auch eine wesentlich höhere Muskelaktivierung

Tensiomyography detects early hallmarks of bed-rest-induced atrophy before changes in muscle architecture.

In young and older people skeletal muscle mass is reduced after as little as seven days of disuse. The declines in muscle mass after such short periods are of high clinical relevance, particularly in older people who show higher atrophy rate, and a slower, or even a complete lack of muscle mass recovery after disuse. Ten men (24.3± 2.6 years) underwent 35 days of 6° head-down tilt bed rest followed by 30 days of recovery. During bed rest, a neutral energy balance was maintained, with three weekly passive physiotherapy sessions to minimise muscle soreness and joint stiffness. All measurements were performed in a hospital at days 1-10 (BR1-BR10), day 16 (BR16), 28 (BR28) and 35 (BR35) of bed rest, and day 1 (R+1), 3 (R+3) and 30 (R+30) after reambulation. Vastus medialis obliquus (VMO), vastus medialis longus (VML) and biceps femoris (BF) thickness (d) and pennation angle (Θ) were assessed by ultrasonography, while twitch muscle belly displacement (Dm) and contraction time (Tc) were assessed with tensiomyography. After bed rest, d and Θ decreased by 13-17% in all muscles (P<.001) and had recovered at R+30. Dm was increased by 42.3-84.4% (P<.001) at BR35 and preceded the decrease in d by 7, 5 and 3 days in VMO, VML and BF, respectively. Tc increased only in BF (32.1%; P<.001) and was not recovered at R+30. Tensiomyography can detect early bed-rest-induced changes in muscle with higher sensitivity before overt architectural changes and atrophy can be detected

Skeletal muscle oxidative function in vivo and ex vivo in athletes with marked hypertrophy from resistance training

Oxidative function during exercise was evaluated in 11 young athletes with marked skeletal muscle hypertrophy induced by long-term resistance training (RTA, body mass 102.67.3 kg, meanSD) and 11 controls (CTRL, body mass 77.86.0). Pulmonary O2 uptake (V\u27O2) and vastus lateralis muscle fractional O2 extraction (by near-infrared spectroscopy) were determined during an incremental cycle ergometer (CE) and one-leg knee-extension (KE) exercise. Mitochondrial respiration was evaluated ex vivo by high-resolution respirometry in permeabilized vastus lateralis fibers obtained by biopsy. Quadriceps femoris muscle cross sectional area, volume (determined by magnetic resonance imaging) and strength were greater in RTA vs. CTRL (by ~40%, ~33% and ~20%, respectively). V\u27O2peak during CE was higher in RTA vs. CTRL (4.050.64 L min-1 vs. 3.560.30)no difference between groups was observed during KE. The O2 cost of CE exercise was not different between groups. When divided per muscle mass (for CE) or quadriceps muscle mass (for KE) V\u27O2peak was lower (by 15-20%) in RTA vs. CTRL. Vastus lateralis fractional O2 extraction was lower in RTA vs. CTRL at all work rates, both during CE and KE. RTA had higher ADP-stimulated mitochondrial respiration (56.723.7 pmolO2s-1mg-1 ww) vs. CTRL (35.710.2), and a tighter coupling of oxidative phosphorylation. In RTA the greater muscle mass and maximal force, and the enhanced mitochondrial respiration seem to compensate for the hypertrophy-induced impaired peripheral O2 diffusion. The net results are an enhanced whole body oxidative function at peak exercise, and unchanged efficiency and O2 cost at submaximal exercise, despite a much greater body mas

The use of tensiomyography in older adults: a systematic review

Introduction: Aging of skeletal muscles results in a cascade of events negatively affecting muscle mass, strength, and function, leading to reduced mobility, increased risk of falls, disability, and loss of independence. To date, different methods are used to assess muscle mechanical function, tensiomyography (TMG) being one of them. The aim of this review was twofold: to summarize the evidence-based usefulness of tensiomyography in older adults and to establish reference values for the main tensiomyography parameters in older adults.Methods: The PubMed, Web of Science, SPORTDiscus, and tensiomyography databases were searched from inception until 25 December 2022. Studies investigating older adults (aged 60+ years) that reported tensiomyography-derived parameters such as contraction time (Tc) and/or maximal displacement (Dm) were included. Methodological quality was assessed using the Quality Assessment Tool for Observational Cohort and Cross-Sectional Studies.Results: In total, eight studies satisfied the inclusion criteria. Tensiomyography has been used on different groups of older adults, including asymptomatic, master athletes, patients with peripheral arterial disease, and patients with end-stage knee osteoarthritis with a mean age of 71.5 ± 5.38 (55.7% male subjects). The most evaluated were leg muscles such as vastus lateralis (VL), gastrocnemius medialis (GM), and biceps femoris (BF). The present review demonstrates that tensiomyography is used to assess neuromuscular function in asymptomatic and diseased older adults. When compared to asymptomatic individuals, power master athletes, knee osteoarthritis patients, and patients diagnosed with peripheral arterial disease have the shortest Tc in BF, VL, and GM muscles, respectively. On the other hand, endurance master athletes showed the longest Tc in all three evaluated muscles. Less mobile, nursing-home residents showed higher Dm in VL and BF, while lower Dm in GM than the asymptomatic group. The knee osteoarthritis group showed the largest Dm in BF and VL while having the smallest Dm in GM.Conclusion: Tensiomyography can serve as a valuable tool for assessing neuromuscular function in older adults. The method is sensitive to muscle composition, architecture, and (pre) atrophic changes of the skeletal muscles and might be responsive to muscle quality changes in aging and diseased populations.Systematic Review Registration:https://www.crd.york.ac.uk/prospero/display_record.php?RecordID=402345, identifier CRD42023402345